Dragi gosti našeg savetovališta,
Dobila sam inspiraciju da napišem ovaj tekst kako bi razjasnila i pojednostavila neke nedoumice ljudima koji su u dilemi, treba li ili ne treba potražiti pomoć psihologa. Većina toga što ću napisati će biti poznato ljudima koji su već krenuli ili rešili da započnu to putovanje, ali za one koji se još dvoume, nekako mi se čini da bih možda mogla da pomognem da „teg“ prevagne na stranu psihoterapije, ukoliko uspem da dam dovoljno jasan opis tog „mističnog“ procesa „sa kauča“.
Takođe, pokušaću da objasnim šta tačno znači Integrativni metod koji mi koristimo, kako ne bi bio samo jedan od psiholoških termina koje niko ne razume šta tačno znače.
Neke pojmove ću opisati onako kako ih mi psiholozi vidimo, pa ću ih detaljnije razraditi, a neke termine ću jednostavno objasniti i daću primere kako bi svi vi shvatili da se to odnosi i na vas.
Definicija psihoterapije/savetovanja
„Psihoterapija i savetovanje su interaktivni procesi koji su usmereni na razvoj potencijala ljudi kroz: razrešavanje unutrašnjih prepreka, razvoj fleksibilnosti i adaptivne mogućnosti ličnosti i na kraju i ostvarenje mogućnosti svake osobe da vodi autentičan i ispunjen život.“
Ovo je psihološka definicija. Većina vas će već ovde pomisliti ah, već čuveno i viđeno, ali ko to suštinski razume?! Kad bi to rekli jednostavnije, zvučalo bi otprilike ovako: Psihoterapija i savetovanje su uzajamni procesi usmereni na razvijanje i unapređenje onog što već nosimo u sebi (samo ne znamo da je tamo) i sve to kroz zajedničko delovanje na prevazilaženje prepreka i konflikata unutar i van nas samih, razvoj tolerancije i mogućnosti prilagođavanja ličnosti i na kraju i ostvarenje mogućnosti osobe da vodi život koji nju čini ispunjenom, zadovoljnom i doslednom sebi.
Uz definiciju, mogli bi i da objasnimo par karakteristika samog procesa psihoterapije/savetovanja:
- pomaže ljudima da reše neki svoj psihološko-emotivni problem
- pomaže klijentu da bolje razume sebe i druge
- pomaže prevazilaženje zastoja i otklanjanje prepreka u psihološkom razvoju
- pomaže klijentu da razume razloge i svrhu svojih „pogrešnih“ obrazaca mišljenja, ponašanja i osećanja
Prva karakteristika se najčešće odnosi na konkretan razlog zbog kog se klijenti javljaju na terapiju. Druga karakteristika je poprilično jasna i to treba biti cilj svakog samosvesnog čoveka koji iole ima želju da napreduje kao ličnost. Treća karakteristika se odnosi na ljude koji su već započeli proces otkrivanja sebe i napredovanja, ali su se negde zaustavili. I poslednja karakteristika se odnosi na prihvatanje sebe i razumevanje zašto neke stvari radimo i pored toga što znamo da su pogrešne ili nam ne donose ništa korisno.
O.L.I. Psihodinamski Integrativni Metod
Poprilično je teško za svakog od vas koji niste imali „kontakt“ sa psihologijom i psihoterapijom da unapred odluči koji tip terapeuta bi voleo da odabere ili koji smer, možda čak niste ni znali da ih ima jako puno.
Ako pođemo od toga da je svaka osoba „kosmos za sebe“, to će značiti i da ima drugačije potrebe, motive, želje i očekivanja od terapije. Pošto je ovo i naše duboko ubeđenje, odlučili smo da se obučimo da radimo u psihoterapijskom pravcu koji nam daje slobodu da biramo tehnike i pristupe za svakog klijenta pojedinačno. O.L.I. metod je psihoterapijski/savetnički pravac sa bazično psihodinamskom orijentacijom, što bi drugim rečima značilo da je dubinski, tj. da mi verujemo da je potrebno da se radi ne samo na rešavanju trenutnog problema, već i na razumevanju dubljih motiva, potreba, želja i njihovih uzajamnih dejstava i odnosa. Psihodinamska psihoterapija je baza ovog psihoterapijskog pravca. Teorijski je zasnovan na objedinjavanju saznanja četiri psihoanalitičke psihologije: psihologije nagona („klasična psihoanalitička teorija“), Ego psihologije, psihologije objektnih odnosa i Self psihologije. Metod rada sa klijentima je takođe integrativni, jer se objedinjuju tehnike različitih psihoterapijskih pravaca (psihoanalize, geštalt terapije, transakcione analize, bioenergetike, N.L.P., „fokusiranja“, biofidbeka i neurofidbeka, REBT…) u kombinaciji s tehnikama nastalim u okviru O.L.I. metoda kao što su „O.L.I. protokoli za razvoj ličnosti“, „Protokoli za razvoj bazičnih emocionalnih kompetencija“, „Emotivno računovodstvo i psihološka matematika”. Psihoterapijske tehnike različitih pravaca se uključuju u rad s klijentom ako one mogu da doprinesu razvoju određene osnovne emotivne sposobnosti.
Osnovna postavka O.L.I. metoda je da se osoba ne može promeniti ako se ne razviju ili odblokiraju njene osnovne „alatke za život“, osnovne sposobnosti za obradu emocija, programi kojima naša psiha obrađuje emotivne informacije. „Greške“ u tim izvršnim programima dovode do emocija koje su neprikladne, pogrešnog opažanja i tumačenja odnosa sa sobom, drugima i svetom. O.L.I. psihoterapeut radi slušajući sadržaj koji klijent iznosi, razgovarajući s njim o tom sadržaju, životnim događajima, njegovim odnosima, ljubavi i radu. O.L.I. terapeut posebnu pažnju obraća na obrasce koje klijent primenjuje, koji se ponavljaju i na tipične načine na koje obrađuje svoja iskustva i emocije koje ta iskustva izazivaju.
O.L.I. metod se usmerava na dve ključne, složene sposobnosti: sposobnost za ljubav i sposobnost za rad. Ove dve složene ljudske sposobnosti su, kao slagalice sastavljene od određenog broja manjih, jednostavnijih delova – osnovnih emotivnih sposobnosti. Te sposobnosti su prirodno dati kapaciteti, koji su univerzalni za sve ljude, u dinamičnom uzajamnom odnosu, čijim se razvojem postiže psihološka zrelost i zdravlje. Njihov razvoj i usavršavanje se nikad ne završava, tako da uvek postoji prostor za dalji napredak i razvijanje istih.
Osnovne sposobnosti po O.L.I. metodu su:
- Mentalizacija i neutralizacija (razboritost psihe)
- Celovitost objekta (lepak psihe)
- Konstantnost objekta (stabilizator psihe)
- Tolerancija na ambivalenciju (usmerivač psihe)
- Tolerancija na frustraciju (imunitet psihe)
- Volja (motor psihe)
- Inicijativa (pokretač psihe)
Za svaku od njih ću se potruditi da je posebno predstavim i da dam primere, ali za ovu priliku ću ih samo kratko opisati. Naša psiha ne može da funkcioniše bez makar i jedne od njih. Bez svoje razboritosti, psiha ne bi znala da kontroliše i prepozna svoja emotivna stanja. Bez svog lepka, psiha neće moći da vidi „celu sliku“ već samo njene delove, tako da svet bi bio crno-beli umesto obojen. Bez stabilizatora psihe, osoba je zavisna, pa kažemo da je to sposobnost koja dovodi do toga da budemo emotivno stabilna osoba. Ako ne postoji usmerivač psihe, osoba neće moći da podnese suprotstavljena osećanja vezano za sebe ili sredinu i neće biti sposobna da donosi odluke. Bez imuniteta psihe, ista će se lako „razboleti“ i neće izdržati pritisak koji donosi svakodnevica. Motor psihe daje pokretačku snagu, te ako ne postoji, osoba neće biti istrajna u postizanju svojih ciljeva i želja. I bez poslednje sposobnosti, osoba se ne bi ni pokrenula dok je ne pokrene neko drugi. Teško je živeti, voleti i raditi bez razvijene bilo koje od navedenih sposobnosti. Ključ promene u psihoterapiji je pomoći klijentu da navedene sposobnosti razvije ili odblokira.
Osim od pravca koji se koristi i klijenta naravno, efikasnost psihoterapije će zavisiti i od samog terapeuta. Mi verujemo da terapeut/savetnik NE treba da: savetuje, obećava željene ishode, diktira tempo rada, ispunjava očekivanja, menja druge, osuđuje… Terapeut/savetnik, nasuprot tome, treba DA: usmerava, pažljivo sluša, saoseća, postavlja iskrena pitanja, iskreno bude zainteresovan za klijenta i usmeren ka njemu, uliva poverenje… Naravno, ne možete očekivati da će vaš odnos sa terapeutom biti baš ovakav od prve seanse, tako da dajte malo vremena. Ako posle desetak seansi ne osećate baš nikakav pomak, onda iskreno razgovarajte sa svojim terapeutom ili slobodno tražite da vam preporuči kolegu/koleginicu.
Nadam se da sam uspela bar malo da razjasnim sam pojam psihoterapije/savetovanja i da sam vam pomogla da ipak odlučite da pokušate, ne možete izgubiti ništa, a možete dobiti puno. Ako i nisam uspela, nije važno, pokušajte da budete što otvoreniji za nove stvari, svoji, ambiciozni u smislu ličnosnog napredovanja i nikada, ali baš nikada nemojte pomisliti da ste dostigli „plafon“, uvek može bolje.
Ako ste od onih koji misle da uvek može bolje, dođite da zajedno pokušamo.
Vaš psihoterapeut,
Ivana Đorđević
Psihološko savetovalište "Jerina" 
Samohrana sam majka i zivim sa sinom od 15 god i majkom koja je bolesna.Period razvoda veoma tesko podnosim i ne osecam se dobro.Znam da mi je hitno potrebna pomoc i podrska kako bih sve ovo prebrodila i sina izvela na pravi put.Na zalost finansijska situacija mi ne dozvoljava vise od internet prelistacavanja i trazenja resenja bez mbogo novca.Da li su vase radionice i seanse skupe i da li uopste radite sa klijentima individualno.Pizdrav i unapred hvala
Sviđa mi seSviđa mi se
Draga Elizabeta,
Molim Vas javite mi se na mail koji mozete pronaci na sajtu (odeljak koji se zove „O nama“) jer ne mogu da Vas kontaktiram preko ovog profila.
Bice mi zadovoljstvo da Vam detaljno objasnim cime se bavimo. U ovom trentuku zbog prostora jedino radimo individualne terapije tako da se obracate na pravo mesto.
Puno pozdrava,
Ivana
Sviđa mi seSviđa mi se
volio bih da ste jasno naznacili gdje je izvor otpora,Dali je to iracionalno podsvjeno uvjerenje kao sto tvrde kbt i rebt terapeuti?volio bih kad bi ste o tome nesto vise napisali.ALI sa stanovista psihodinamske psihologije.
Sviđa mi seSviđa mi se
Postovani,
Zahvaljujemo na komentaru.
Svakog utorka prema sredi objavljujemo po jedan novi tekst. Često pišemo o onome o čemu ljudi žele da čitaju.
Pošto već imamo za sledeća dva utorka, pisaćemo o tome 3eg utorka od sutra.
Bilo bi dobro da nas pratite na fejsbuku kako bi videli kada će Vaš tekst izaći 🙂
Puno pozdrava
Sviđa mi seSviđa mi se
https://lekariduse.wordpress.com/2016/07/19/psihodinamika-otpora/
Dakle, izvor otpora je vec stovrena sema ponasanja koja i izaziva simptome. Dinamski gledano, problematika otpora je malo dublja nego sto je opisano u tekstu, obzirom da se otpori razvijaju uz naucene obrasce ponasanja koje je pratila neka vrsta prisile, te za njom odluke koja je na ovaj ili onaj nacin ‘resila’ problem te prisile, shodno kapacitetu i mogucnostima koje je osoba u vreme ‘traumaticnog’ iskustva imala na raspolaganju.
Dakle, ukoliko je na primer osoba sa cetiri godine cesto frustrirana u ispoljavanju svog besa od strane roditelja dranjem ili batinama, ona ce u tom trenutku razviti strah od ispoljavanja besa. Taj strah ce ostati istog intenziteta ukoliko ga (a najverovatnije hoce) potisne. Dete je sebi reklo da ne sme pokazati agresiju, jer je to strasno, jer ce ga neko izgrditi. Ukoliko to dozivi u ranijem dobu, kada nema dovoljno dobro razvijen osecaj za druge osobe, dozivljavace da ce ga ‘nesto’ ‘unistiti, smozditi’ i strah ce biti dublji i veci.
Otpor je vrlo cesto lekcija da ne mozemo ili ne smemo da koristimo odredjen oblik ponasanja, mislimo u sklopu odredjene seme, zauzmemo neki stav ili osetimo emociju – da nesto dozivimo.
Nadam se da sam Vam odgovorio na pitanje, slobodno postavite jos pitanja ukoliko ih imate
Sviđa mi seSviđa mi se
Na mnoga pitanja sam dobio odgovore citajuci rajhovu analizu karaktera,te knjigu psihoanaliticki metod i rogersovo nedirektivno savjetovanje u kojoj autori pokazuju primjere iz prakse. No nekako mi se cini sumljivim to da otpori nestaju kada se shvati njihov razlog odnosno odgovori na pitanja sto,kako i zasto odnosno kada se razjasne.dali ce ih tada pacijent napustit?Ako ne tada,kada i kako?
Sviđa mi seSviđa mi se
Iz iskustva u praksi, otpori su jako korisni jer nas dovedu do pravog razloga zasto su se pojavili. Razumevanje tih razloga dovodi do njihovog razjasnjavanja, a razjasnjavanje do nestajanja istih. Medjutim, posle nekoliko meseci se desi da se pojavi „novi“ otpor i onda se na isti nacin resava, ali njihovo postojanje je vrlo korisno u smislu razvoja terapijskog procesa jer „usmerava“ terapiju na pravi nacin.
Ne znam da li je prava rec „napusta“, vise je inkorporiranje novostecenih uvida o sebi u razvojni proces sopstvene licnosti?
Sviđa mi seSviđa mi se
U svom tekstu(psihodinamika otpora,Milos) ste napisali da sve sto covjek cini cini zato sto ima neku korist od toga.No dali bi bilo tocno reci da sve sto covjek cini da tomu prethodi neki izbor,ali taj izbor je cesto ili uvjek podsvjestan?Tehnikama za osvjestavanje podsvjesnog uvjerenja(rebt)sam osvjestio neke sadrzaje iz podsvjesti kojima se tako da kazem bave rebt terapeuti.tehnika je bila zapravo pitanje,sto je najgore sto moze da mi se desi u toj situaciji?prvo sam primjetio otpor pa postavio pitanje sebi.Dobio sam odgovor a sa odgovorom i osvjestio sam zelju da izbjegavam tu situaciju,jer u njoj mogu isploviti negativne emocije koje potiskujem.onda i razlog zasto izbjegavam a i nacin na koji to radim.zbunilo me to sto je ovo tehnika iz rebta a oni se bave samo svjesnim i podsvjesnim uvjerenjima.Dali se u psihodinamskim terapijama pojavljuju isti sadrzaji(podsvjesni)kao i u rebtu samo imaju drugaciji naziv?ovo sto ste vi u tekstu pisanom 26/7 (milos) nazvali lekcijom mozda bi se moglo nazvat uvjerenjem?Vjerojatno nisam ovo sve dobro objasnio.Inace bih zelio ici na psihoanalizu(ortodoksnu) ali grad gdje ja zivim to nema.Nadam se da ce te mi odgovorit.POZDRAV
Sviđa mi seSviđa mi se
Ili da napisem kako sam ja sve to „zamislio“ u svojo glavi.Covjek potiskuje jer VJERUJE da ce potiskivanjem „rijesit“problem(ili kako to kaze Ridiger Dalke,da bas kao sto mala djeca vjeruju da kada zatvore oci mogu postati nevidljiva,tako i odrasli vjeruju da ce problemi i sukobi nestatati ako ih iskljuce iz svijesti)
-cak iako covjek svjesno zeli pustiti u svijest,u podsvjesti vjerojatno to nezeli;podsvjest pobjeđuje
-zato je potrebno da „prepravi“odluku koja je bazirana u podsvjesti
-treba da razjasni zasto potiskuje,kako potiskuje(izbjegava)i sto potiskuje(to vec recimo zna)
-kada prepravi odluku staru-sada donosi novu,tj spreman je da osvjesti nesvjesni sadrzaj
nadam se da ce te odgovorit mi na pitanja i ispravit eventualne greske i nesto dodat na oba teksta.mozda to ni ne radite.Pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
1. Da, ali je izbor automatizovan.
2. Danas se malo cesce govori u terminima osvesceno i neosvesceno. Ucimo o sebi i postajemo sve vise svesni sebe.
3. Potisnuto je neosvesceno. Jednom kada postane osvesceno prestaje da bude potisnuto.
4. Emocije se obradjuju. Potiskujemo one emocije koje ne umemo ili necemo da obradimo.
5. Otpori i potisnuto su samo delom pitanje uma i racionalnog.
6. REBT i psihodinamika imaju nekih spoljnih dodirnih tacaka. Ista terminologija ponekad ne znaci isto.
7. Uverenje vise povlaci na racionalno, na umno. Otpori zahvataju i prelogicke organizacije i mahom su emocionalni, cak telesni po svojoj prirodi. Zato su se i razvijale razlicite skole.
8. Zbog toga otpori imaju svoj oblik i imaju svoj izbor. Uverenje moze biti oblik otpora ciji je izvor nesto sasvim drugo.
9. Tako je, nesvesno se tesko moze pustiti u svest zbog toga sto necemo, ne zelimo (nisu odvojeni entiteti, to je jos uvek deo nas). To su zapravo otpori. Cistom voljom ne mozemo da osvestimo, potrebno je da stvorimo uslove.
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala na odgovorima.
-Dali je intelektualno znanje,znanje bez uvida u „unutrasnju“stvarnost npr kad ti terapeut saopsti nesvjesne teznje i ti tada imas znanje o tome cega si nesvjestan,no takvo znanje ne dovodi do promjene
-do promjene dovodi jedino ako je i afektivno-tj kada pacijent stekne uvid,svijest o onome sto je bilo nesvjesno.Intelektualno znanje je npr kao kad bi ti netko reko da imas kamencic u cipeli a ti mu „povjerujes“na rijec,a ne osjetis ga,neznas da je tu,imas samo informaciju da je tu.A afektivni u vid bi bio postati ga svijestan,“uvidjeti“ga unutar sebe,ili psihoterapiskim rijecnikom,dozivjeti širu i dublju stvarnost unutar vlastitosti,biti svjestan,uvidjeti,misli osjecaje i zelje koje su bile nesvjesne?
A sto se tice zelje;Ridiger Dalke(psihodinamski terapeut) je napisao u svojo knjizi bolest kao put da upravo zelja da nemamo nesto,to nesto vodi u sjenku(nesvjesno)
-pretpostavljam da ista zelja stvara potiskivanje,pa onda i kada potisne stvara otpor,ta ista sila
-no pretpostavljam da kada nestane ta zelja potisnuto se vrati u svijest
-kljucno je pitanje kako ta zelja nestaje,prestaje da „postoji“
-pretpostavaljam razjasnjavanem…
Sviđa mi seSviđa mi se
Dobro predpostavljate.
Nadam se da Vam je sada jasnije 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
OK.
Htio bih jos da vas pitam u vezi ovih nesvjesnih obrazaca reagiranja.
-ocigledno je da su oni,tako da kazem prva linija obrane,automastski nesvjesni“postupci.
-Erik Bern,a i kod drugih psihologa sam pronaso slicne tekstove;a to je da te nesvjesne obrasce reagiranja stvoreni su u djetinjstu kao plan za „prezivljavanje“,neki vid nadomjestka za izgubljenu instiktivnu regulaciju,koju imaju zivotinje.
-takvo ponasnje,odnosno automatsko regiranje,stvaraju odluke i zaključci steceni u djetinjstvu a sad su nesvjesni.izvan covjekove svijesti su i određuju reakcije,covjekova svijest je uvjetno receno tu nemocna.-
-potrebno ih je osvijestit.
no kako ih osvjestit?kojom tako da kazem tehnikom,pitanjima…a prije toga bi trebalo osvijestiti te onda i razjasniti otpor koji se pojavljuje osvijestavanju tih nesvijesnih odluka i zakljucaka.
-u raznim knjigama sam naso neke tehnike za osvijestavanje otpora i njegovih uzroka itd…
-volio bih kad bi ste mi o tome nesto napisali,mozda sam malo i pretjero s ovolikim pitanjima…
-pozdarav
Sviđa mi seSviđa mi se
Tehnike zavise od psihoterapeutskog pravca kome pripadate.
Lično, kad otkrijem obrazac kažem; „Jel se nije nešto slično desilo i na poslu prošle nedelje kad Vas je iznervirao kolega?“
Terapeut vidi obrasce još na samom početku ali čeka momenat da skupi dovoljan broj primera koji su izašli iz klijentova usta. Posle je lako i ne uvek se pojave otpori kad se prepozna to ponašanje ali dosta često se pojave kad zagrebemo ispod površine u smislu ZAŠTO je došlo do stvaranje tih odbrambenih oblika ponašanja.
Sviđa mi seSviđa mi se
OK.
Sviđa mi seSviđa mi se
Samo bih vas jos nesto pitao o ovim obrascima ponasanja,reagiranja
-u proslom tekstu koji sam napisao naveo sam da te obrasce reagiranja pokrecu odluke i zaključci steceni u djetinjstvu,sada su nesvjesni.
-sad bih vas pito dali su to odluke i zaključci u pravom smislu tih rijeci?
-i jos dali su te „pogresne“ odluke i zaključci(koje su tada bile mozda nuzne i tocne)krajnji korjen,razlog takvog postupanja s emocijama,neugodnostima…
-veliki pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
Zdravo,
Sa obzirom na to da ne znam o kom tekstu govorite (ne znam čak ni kontekst), kao što ne znam ni čime se bavite (koji pravac praktikujete ili podržavate), ne bih mogla da dam opširne komentare.
Ono što sam uspela da razumem (ako nisam razumela izvinjavam se) jeste pitanje da li iracionalni nesvesni obrasci ponašanja koje odaberemo u detinjstvu su sami po sebi krajni koren tog ponašanja. Odgovor je nisu. Oni imaju funkciju olakšanja tenzije. Krajnji koren jeste razlog zašto je do njih u stvari moralo da dođe.
Na pr., imam 8 godina. Tata me ne voli. Zagrli me samo kada donesem 5cu. Ja MORAM uvek imati 5ce, jer ako ih me budem imao, tata me neće voleti. Onda ja postajem neko kome je najvažnija stvar u životu da dobije društvene potvrde uspešnosti. Ako u nečemu ne uspem onda nisam vredan ljubavi. Kasnije je tata; škola, partner, posao…
Elem, nije krajnji izvor nezadovoljstvo jer MORAM biti uspešan vec strah da ako ne budem bicu odbacen.
Nadam se da sam uspela da odg.
Molim Vas uzmite u obzir da je naš pristup (teorijski) psihodinamski tako da sva ova objašnjenja su iz tog konteksta.
Pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala.
Sviđa mi seSviđa mi se
Nema na čemu. Hvala i Vama na interesovanju 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
I Nakraju bi se moglo rec da je svjesnost lijek za sve.
POZDRAV
Sviđa mi seSviđa mi se
Takođe 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Zelio bih vas pitati nesto jos u vezi R.E.B.T-A
dali su uvjerenja,kojima se oni „bave“ na svijesnoj,podsvjesnoj ili nesvjesnoj razini?
Ako podjelimo um na ta tri djela;svijest je svjest,podsvjest je ono cega nismo svjesni ali to nije potisnuto,i trece je nesvjesno,skladiste potisnutog(ono sto je jung nazivo sjenkom)
e sad dali se ta uvjerenja koje rebt „osvjestava i mjenja“ mogu biti na nesvjesnoj razini(u sjenci)?
I JOS jedno pitanje;
kako je moguce da frojd i ostali psihoanaliticari istrazujuci nesvjesne aspekte nisu otkrili ono sto su otkrili rebt terapeuti odnosno albert elis,(mislim i na uvjerenja kojih nismo svjesni)
Ili se pak to sto rebt zove nesvjesnim uvjerenjima pojavljuje i u psihoanalizi pod drugim nazivom?
pokusavam da „podvucem“ liniju „izmedju“ ta dva pravca sto se tice „osnovnih“pojmova.
pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
REBT uopste ne priznaje postojanje nesvesnog, predsvesnog, potisnutog, podsvesnog u svojoj izvornoj varijanti. Naravno postoje „blaže“ verzije i „strožije“ pridrzavanja te izvorne ideje ali ne bih da ulazim u duboke diskusije jer svako od predstavnika REBTa se može razlikovati malo u svojim idejama. Suštinska razlika je fokus na sada i ovde i misli (kognicija) ili na prošlost, rano detinjstvo, nesvesno…
Puno pozdrava
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala na odg.
Vec sam vam ranije postavio slicno pitanje,al ga nisam dobro „formuliso“pa shodno tome ni odgovor nisam potpun dobio.sad cu objasnit malo opsirnije.
Po shvatanju erika berna,djete donosi razne odluke i zakljucke koje imaju „funkiciju“plana za prezivljavanje u „opasnoj“okolini.Djete te odluke i zakljucke donosi na temelju „iskustva“ s okolinom.Problem je u tome sto djete i kada odraste pridrzava se tih odluka i zakljucaka stecenih u djetinjstvu kojesu sada nesvjesne.Te odluke i zaključci određuju covjekovo postupanje iako on nije svjestan toga.te odluke i zakljucke potvrđuje u svakoj traumaticnoj situaciji koja „podsjeca“na onu iz djetinjstva.tvrde TRANS.ANALITICARI.
nadam se da sam objasnio o cemu govorim;sada me zanima kakvo stajaliste zauzima psihoanliza(ili metod koji vi praktikujete),po ovom pitanju?jeli njihova teorija u skladu s ovom?ako ne,kakva je?
Ne zanima me zasto je doslo do tih odluka i zakljucaka,vec stavljam „fokus“ na njih jer smatram ih vaznim,one određuju nase reakcije na „negativne emocije“iako bi mozda u svijesti covjek htio nekako drugcije postupit…Te odluke i zaključci djeluju iz pozadine i određuju akcije…
nadam se da sam uspio objasnit na sta mislim…
pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
Zdravo,
Da se nešto razumemo. Mi radimo integrativni metod koji uključuje TA.
Ne postoji suštinska razlika jer je TA u osnovi psihodinamska. To je psihoanaliza koja je dodala društveni kontekst i ponudila rešenje. TA sadrži elemente psihoanalitičkog, humanističkog i kognitivnog pristupa. Međutim teorijski (ako izuzmemo nove ideje koje je Bern uveo) je isto psihodinamski pravac.
Puno pozdrava
Ivana
Sviđa mi seSviđa mi se
OK.
Znaci odluke i zaključci koji su sada nesvjesni određuju nase reakcije,odnosno postupke.
Znaci da je potrebno osvjestiti te odluke odnosno izbore te ih promjenit.
pokazat cu primjerom kako mislim da to ide;
Recimo primjer nekog primitivnog plemena u cijih je clanova suzbijeno orginalno,spontano,individualno ponasnje i zamjenjeno pseudoponasanjem,“maskom“
kada djete ponasa se sponatano ono bude „nagrđeno“ i donese odluku da vise nece se ponasat spontano vec prilagođeno-s maskom kako nebi proizvelo neodobravanje od drugih clanova.
donjelo je taku odluku-razlog odluke;strah od neodobravanja,odbacivanja itd…
da bi povratilo svoju individualnost ono treba da promjeni odluku odnosno izbor koji je donjelo u djetinjstvu.naravno prvo je potrebno osvjestit,pa vidjet uzroke take odluke pa onda i promjenit;dok ne promjeni odluku njegovo ponasanje ce bit isto;pseudonicno,lazno,prilagođeno…
kada promjeni odluku(izbor)ono ce se ponasati individualno ali sada mu prijeti opasnost od osude plemena,odbacivanje
stara odluka(izbor)je bio potiskivanje spontanosti u zamjenu za prihvatanje,sigurnost
nova odluka(izbor) znaci oslobadjanje spontanosti ali sada se izlaze opasnosti da bude osuđeno od strane drustva,odbaceno itd…odluka(izbor) je kljucna…
nadam se da je ovo tacno,ako nije nadam se da ce te dodat nesto i prepravit
POZDRAV
Sviđa mi seSviđa mi se
Baš tako.
To redovno radim sa klijentima i vraćanje njihovoj autenticnosti je obično rezultat koji dovodi do razrešenja.
Puno pozdrava
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala.
1.zelio bih vas pitati jos samo nesto
nijedan se obrambeni mehanizam nece aktivirati ako mi nemamo nesvjesnu odluku da ga „aktiviramo“?
2.dali prvo dolaze odluke ili zaključci?
pretpostavljam zakIjučci i na njima se temelje odluke?
3,iDALI bi ste mogli navest primjer nekog zakljucka iz djetinjstva?
Posto sam „shvatio odluke“,zaljučci mi jos nisu skroz“jasni“,pa bih zelio da navedete neki primjer.
POZDRAV
Sviđa mi seSviđa mi se
1. Ako je nesvesna onda nije odluka, nego se po automatizmu aktivira. Znaci ne postoji voljna aktivacija. Razumem da ste zbog toga stavili znake navoda ali ipak nije odluka vec automatsko aktviranje.
2. Zakljucci logicno
3. Tata me ne mazi osim kad ne dobijem 5cu u skoli.
Zakljucak; Tata me voli samo kad sam uspesan.
Odluka; Moram biti uspesan uvek i bez izuzetaka kako bih zasluzio tatinu ljubav.
Pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
Sad sam se malo zbunio.
Ako je odluka svjesna onda je odluka
A ako odluka „potone“u nesvjesno onda nije vise odluka vec automatsko ukljucivanje neceg.
Cega?
JEL ponasanja(i akcija)koje je sugerirala odluka dok je bila svjesna???
POZDRAV
Sviđa mi seSviđa mi se
Automatsko uključivanje odbrambenih mehanizama.
A ovo drugo možemo reći da je nesvesna.
Sviđa mi seSviđa mi se
Nista ja ne mogu da ukapiram.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ja sam mislio ovako da „ide“;
1.recimo djete koje bude napadnuto zbog ispoljavanja bjesa ono ce donjeti
ODLUKU(izbor)da „ukljuci“potiskivanje da nebi sebe dovodilo u opasnost…
Postoji li uopste svjesna odluka(izbor)o ukljucivanju obrambenih mehanizama?ikad?
2.Ako ne postoji odluka,odnosno ako ja nisam tako nikad odlucio(da potisnem)
onda nije ni moja odgovornost za potiskivanje(npr bjesa)
sta onda covjek moze da ucini ako je tako;ako mehanizam se automatski aktivrira bez njegove volje,sam…
sto podrazumjevate pod automatskim aktiviranjem?nenamjerno,nesvjesno,bez vlastite volje se aktivira obr.meh?
Smatro sam da nesvjesna odluka aktivira obr.meh.;rjesenje lezi u ponalasku te nesvjesne odluke i njenoj promjeni.
Al sta ces promjenit ako mehanizam se aktivira automatski,sam bez tvog pristanka,bez tvoje volje kosto se potres u japanu odigra bez tvoje volje i pristanka,niti nemas kontrolu nad njim…
pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
1. Ne. Odbrambeni mehanizmi su nesvesni. Ako je svesna odluka onda nije odbramben mehamizam.
2. Naravno da nije.
Poenta je sto kad smo mali smo autenticni i onda „vaspitanje“ (citaj drustvo) nas promeni u ovom smislu uticaja nad kojim nemamo kontrolu i onda nismo srecni.
Cilj terapije je vracanje autenticnosti i prihvatanje sebe u celini (ukljucujuci i potrebu da ispoljimo bes) sto nam je u nekom trenutku bilo zabranjeno.
Sviđa mi seSviđa mi se
1.Znaci,kako sam ja shvatio nepostoji svjesna ni nesvjesna odluka koja „aktivira“obrambeni mehanizam.
Obrambeni mehanizam(npr potiskivanje) se aktivira zbog nesvjesnih motiva.
Ja sam smatro da je taj motiv odluka poduprta strahom ali nije;
Potiskivanje se automatski aktivira,nije voljna aktivacija,potiskivanje nije nasa volja,
A motivi za aktiviranje potiskivanja su najcesce;npr strah od neodobravanja,progonstva….
pa potisne se (npr indivdualnost)bez nase volje,bez naseg pristanka;automatski
Postajuci svjesni tih motiva (straha…)“priblizavamo“se osvjestavanju
(naravno to ide prvo svjest o „izbjegavanju“neceg,pa svjest o nacinu izbjegavanja i onda svjest o onome sto je izbjegavano,odnosno bilo potisnuto.)
2.Pretpostavljam da nije moguce eliminirati obrambene mehanizme;oni ce uvjek djelovati iza ledja a sve sto covjek moze uciniti je nadzirati podsvjest pomocu „psihoanalitickog“metoda?
3.Mozda je neko rjesnje u promjeni vrijednosnih mjerila,jer kako je R.Dalke pisao;
upravo zelja da nesto nemamo to nesto odvodi u sjenku-a upravo NEzelimo da imamo ono sto smo proglasili „lošim“i „opasnim“ pa se onda aktivira automatski obrambeni mehanizam potiskivanja da bi nas od tog „zastitio“.
POZDRAV
Sviđa mi seSviđa mi se
Dobro ste razumeli.
Ali samo da razjasnimo još jednu stvar. Odbrambeni mehanizmi nisu negativni sami po sebi. Oni imaju svoju funkciju koja je neophodna za očuvavanje kompaktnost Ega. Oni nas štite na neki način. Mi postajemo svesni njihovog postojanja kad ih „prerastemo“ ili smo ih prečesto koristili. Kad smo mali koristimo primitivnije (na pr.potiskivanje), a kad sazrimo naprednije (na pr.sublimacija). Tako da nisu „nepotrebni“ i negativni sami po sebi 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala.
I samo jos nesto
Cesto u Psihoanalitickim literaturama se spominje preuzimanje odgovornosti,te onda i rizikovanje;
Za otpore se preuzima odgovrnost kad ih postanemo svjesni(pretpostavljam).
A rizik?
Sviđa mi seSviđa mi se
Ograđujem se. Ne znam gde ste pročitali i na šta se odnosi.
Pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
Često se može primijetiti »gentlemanski sporazum« između pacijenta i analitičara; nijedan od njih zapravo ne želi biti prodrman fundamentalno novim iskustvom; oni se zadovolja¬ vaju malim »naprecima« i nesvjesno su jedan drugome zahval¬ ni što se ne iznosi na vidjelo nesvjesni »tajni sporazum« (da upotrijebimo termin R. D. Lainga). Tako dugo dok pacijent dolazi, razgovara i plaća, a analitičar sluša i »interpretira«, pra¬ vila igre se poštuju, i ona je obojici ugodna. Nadalje, činjeni¬ ca da se imalo analitičara često se upotrebljavala da bi se iz¬ bjegla strašna no neizbježna životna činjenica: obaveza dono¬ šenja odluka i preuzimanja rizika. Kada se teška — ili čak tra¬ gična — odluka ne bi mogla izbjeći, čovjek odan psihoanalizi preoblikovao je stvarni sukob u »neurotički« koji se trebao »dalje analizirati«, katkada sve dok situacija koja je zahtije¬ vala odluku nije nestala.
KRIZA PSIHOANLIZE(1970)
Sviđa mi seSviđa mi se
Mhm, sada razumem.
Ovo je izvorna psihoanaliza koju mi ne radimo. Mi se teorijski oslanjamo na nju ali u praksi koristimo „rešenja“ različitih pravaca. Pročitajte O.L.I metod u tabovima. Tako ćete razumeti razliku u praktičnom pristupu.
Puno pozdrava
Sviđa mi seSviđa mi se
Volio bih kad bi mi naveli rjesenja u praksi iz ortodoksne psihoanalize,nekako,moze i primjerom
I nisam shvatio razliku izmedju ortodoksne psih. i O.L.I.
JEL JOVANOVIC U PSIHOANALITICKOM METODU I ROGERSOVOM NEDIREKTIVNOM SAVJETOVANJU OPSIO NEORTODOKSNU PSIH.?
POZDRAV
Sviđa mi seSviđa mi se
Što se ortodoksne psihoanalize tiče, obratite se ortodoksnom psihoanalitičaru.
Što se tiče O.L.I metoda, pročitajte na sledećem linku;
https://lekariduse.wordpress.com/psihoterapija-i-savetovanje/oli-pravci-metode-i-tehnike/
Sviđa mi seSviđa mi se
Gotovo da i nema ort.analiticara.
Volio bih kad bi ste vi kratko pojasnili rjesnja u praksi sa stajalista ort.psih.
Ako imate znanje o tome,nevidim razlog da ne napisete,
Pa bi vas zamolio,jer gotovo i da je nemoguce nac ort.psih,i to na netu,i objasnit sto zelim znati i onda jos i da bude voljan odgovorit itd..
POZDRAV
Sviđa mi seSviđa mi se
Ja vidim razlog da ne napišem, a to se više računa. 😉
Mogu Vam preporučiti ort.analitičara koga možete pokušati da kontaktirate jer dolazi povremeno u našem centru i drži predavanja. Njegovo ime je Aleksandar Kontić. Proguglajte malo i naći ćete.
Toliko od mene.
Pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
ja sam procito ovo o O.L.I. al nista mi nije jasno.Ovdje su navedeni valjda neki ciljevi terapije…itd
NO,U vasem metodu nema donosenja odluka ni preuzimanja rizika?
Sviđa mi seSviđa mi se
Možda ćete ovde naći svoje odgovore;
http://www.olicentar.rs/index.php/prethodne-vesti/8-staticki-sadrzaj/13-izvod-iz-knjige-sposobnost-za-ljubav-i-rad-i-oli-integrativna-psihodinamska-psihoterapija
Sviđa mi seSviđa mi se
Poslo sam mu email(konticu) prije par dana al nece il nemoze da odgovori.
A Dali se donosenje odluke i preuzimanje rizika odnosi na to da pacijent (uzmimo primjer potisnute individualnosti) odluci da „zivi“individualnost i spreman platit cjenu progonstvu iz plemena(iz straha od progonstva je i potisno individualnost).donjio je ODLUKU da ce zivjet individualnost i izlozio se tako RIZIKU da bude izbacen iz plemena….
CAO.nadam se da nisam dosadio
Sviđa mi seSviđa mi se
Dragi Vlado,
Ne radi se o dosadjivanju vec o tome da Vam mi ocigledno ne mozemo dati odgovore koje Vi trazite. U Vasem komentaru ne vidim pitanje, a ako jeste pitanje, onda smo ga vec nekoliko puta odgovorili. Cini mi se da bi trebali da zatvorimo diskusiju, a da Vi pokusate sami da dodjete do svojih odgovora.
Puno pozdrava
Sviđa mi seSviđa mi se
OK.Hvala
Sviđa mi seSviđa mi se
Vec par dana citam knjigu koju ste mi preporucili.
Shvatio sam da razlozi zbog kojih nesto skrivamo od drugih nisu isti s razlozima zbog kojih nesto skrivamo od sebe(potiskivanje).
Mislio sam da npr…neko gasi svjesnost o djelovima svog orginalnog ja zbog straha da ce ga drustvo odbacit,nece prihvatiti,voljeti…
No to ocito nije tacno-razlog zasto skriva od drugih „djelove pravog ja“moze biti upravo taj strah da ce ga odbaciti-no on zasto on skriva od sebe(potiskuje iz svjesti)taj dio sebe?
Zato sto je taj dio sebe proglasio „losim“(taka procjena moze biti posljedica kazne za tu spontanu radnju)te stoga on osjeca da takav kakav je nije vrijedan ljubavi i prihvatanja(njegov osjecaj vrijednosti je ugrozen)te stoga taj losi dio sebe „gasi“.???
ocito je da razlozi unutarnje i vanjske „kamuflaze“nisu isti.?
strah od gubitka identiteta(erich from) podrazumjeva da nam bude ugrozena slika o sebi pa da odatle bude ugrozen i osjecaj vrijednosti?
neznam zasto se kaze da je razlog paljenja potiskivanja najcesce strah od odbacivanja…
kad evo ispadne da je u pitanju strah od gubitka osj.vrijednosti.
jer mi se cini da razlozi unutarnje kamuflaze i vanjske nisu isti.??
isto je npr sa neurotskom anksioznosti(strah da ego nece moci obzdati neku unutarnju silu,pa covjek sam od sebe skloni je..a daljnja posljedica bi bila(ako pokaze tu silu pred drugima)kazna od drustva(npr izolacija)…??CAO
Sviđa mi seSviđa mi se
Dragi Vlado,
Ne znam kako ste uspeli da odvojite istu stvar (odbacivanje od drugih i odbacivanje sebe) ali pročitajte ponovo svoj komentar. Zar nije isto odbacivanje sebe (kad ne možemo prihvatiti neki deo sebe) jednako odbacivanju i straha od odbacivanja od strane druhih? Jedina razlika je što spolja nas „odbacuju“ dr.ljudi, a unutra mi sebe odbacujemo ili bolje rečeno ne prihvatamo niti vrednujemo?
Nemojte preterano razmišljati (overthinking). To radite od početka naše prepiske. Pre pokušajte osetiti da li to nije ista senzacija.
Pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
Nesto zaboravih…
ako je mozda istina da razlozi skrivanja od drugih i od samog sebe (necega)
nisu isti-biste li mogli navesti neke od tih „unutarnijih“razloga(skrivanja od samog sebe)
vec znam za:zbog toga da ne poljulja mu se osjecaj vrijednosti
strah da mu ego ne mogne kontolirati id(neurotska tjeskoba)
strah od savjesti-krivica.
eto te poznajem razloge.cao
Sviđa mi seSviđa mi se
nisam razumio.
tekst mi djeluje vas kao neke nepovezane rijeci…nesvarljiv
ako mozete jos jednom pojasniti al razumljivije.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ispravila sam. Nadam se da je sada jasnije.
Sviđa mi seSviđa mi se
ah…i ovo sto citam samo spetlja um,pa ti se i ne cita.jel ima nesto da kao buda prodjes,dodjes ispod drveta i dozivis prosvjetljenje?
Sviđa mi seSviđa mi se
Ima…otprilike posle godinu dana terapije…
Sviđa mi seSviđa mi se
one emdr,eft i peat metode nekako mi sumljive.neznam ni sam…?
LSD,gljive,meskalin…jel to pomaze bez psihoterapeuta?
psihodelicna psihijatrija djeluje extra,al rjetka je kao…znam da je r.d.laing to sprovodio s. pacijentima.ove su mi
joge i meditacije bez veze
Sviđa mi seSviđa mi se
htio bih pitati nesto.
sad se nesto sjetih onog vaseg primjera…iz transakcione analize.
kazete zakljucak iz djetinjstva:roditelji(drustvo,okolina)me vole samo ako sam uspjesan,i imam petica…
ako ne budem imo 5 ice i bio uspjesan bit cu nevrjedan ljubavi i odbacen.
odluka:ja moram biti uspjesan(NPR IMATi petice).
cesto se kaze da su problemi covjeka uzrokovani tim pogresnim odlukama i zakljuccima iz djetinjstva.
no sta ako je zakljucan tocan?u ovom slucaju?
sto onda stoji sa odlukom;treba li ju mjenjati?
ako kazu da se covjek plasi odbacivanja vise nego iceg,zasto bi mjenjo odluku
mozda zato sto ima vise koristi od toga da je promjeni i bude ono sto jeste.ali…
jasno je da bi bilo lako kad bi ovaj gore zakljucak bio pogresan-lako bi onda bilo rjesit problem,no sto ako je zakljucak tocan-sto stoji s odlukom?ovde mi je nekako magla i nerazumijem…pozdrav
Sviđa mi seSviđa mi se
Ako mislite da je tačno da su deca koja ne dobijaju 5-ce neuspešna i manje vredna pažnje i ljubavi, savetujem Vam da zatražite pomoć terapeuta.
Sviđa mi seSviđa mi se